петак, 26. април 2013.

Deset strategija manipulacije putem medija Noama Comskog




1)    PREUSMERAVANJE PAŽNJE
Pažnju javnosti preusmeravati sa važnih  problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumevanju sveta.

2)   STVARANJE PROBLEMA
Ta metoda se naziva i “problem-reagovanje-rešenje”. Treba stvoriti problem, da bi deo javnosti reagovao na njega. Na primer: izazvati i prenositi nasilje sa namerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države.

3)   POSTUPNOST PROMENA
Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu meru, uvoditi je postepeno, “na kašičicu”, mesecima i godinama. Promene, koje bi mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, biće sprovedene politikom malih koraka. Svet se tako vremenom menja, a da to ne budi svest o promenama.

4)    ODLAGANJE
Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promene je, da ih se najavljuje  mnogo ranije, unapred. Ljudi tako ne osete odjednom svu težinu promena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promeni. Sem toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvatanje.

5)    UPOTREBA DEČIJEG JEZIKA
Kada se odraslima obraća kao kad se govori deci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svest i poruka ima snažnije dejstvo na ljude.Taj sugestivni mehanizam u velikoj meri se koristi i prilikom reklamiranja.

6)    BUĐENJE EMOCIJA
Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svest zamjenjuju emotivni impulsi (bes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.

7)    NEZNANJE
Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumevanje manipulacije njihovim pristankom. Kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva treba da bude što slabiji ili ispod proseka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.

8)    VELIČANJE GLUPOSTI
Javnost treba  podsticati u prihvatanju  prosečnosti. Potrebno je ubediti ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci.

9)    STVARANJE OSEĆAJA KRIVICE
Treba ubediti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za sopstvenu nesreću, usled oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti, ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcenjen pojedinac, opterećen osećajem krivice, odustaće od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.

10) ZLOUPOTREBA ZNANJA
Brz razvoj nauke u poslednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga poseduju i koriste, vladajuće elite. “Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čoveku i na fizičkom i na psihičkom planu.

Metode manipulacije

=Pravila spina=

Kad bi postojala škola za spin doktore, studenti bi bili naučeni tri glavne lekcije.

Zlatno pravilo broj jedan je da spin nije isto kao prava prevara. Rad u odnosima s javnošću je beskoristan ukoliko nije zasnovan na istini. Spin doktori predsednika Klintona su bili deprimirani kada je njihov klijent lagao javno o aferi sa mladom pripravnicom Monikom Levinski. Odgovor spin doktora bi uopšteno bio priznati aferu ali onda i odbaciti kritike ili okrenuti ih u korist klijenta. To zbog toga što političari gube poverenje i reputaciju ako ne govore istinu. Spin znači reći bar deo istine, te pozitivno i uverljivo tumačenje slučaja.

Zlatno pravilo broj dva - spin doktor ne sme biti prepoznatljiv kao onaj koji vuče konce, inače njegov ili njen klijent više neće imati verodostojnost. Jednom kad se uhvati u laži klijent ostaje varalica.

Zlatno pravilo broj tri je "nikad ne izgubiti dodir sa javnim mišljenjem". Vrlo je lako političare isključiti iz svakodnevnog života. Oni putuju okolo u luksuznim i skupim automobilima koje voze njihovi vozači. Dakle oni ne znaju šta ljudi pričaju koji stoje u redu za autobus ili se gužvaju u vagonima podzemne železnice. Oni retko sede u kafiću ili se susreću sa svojim protivnicima licem u lice. Oni žive na izolovanim političkim lokacijama. Oni su često okruženi ljudima koji im laskaju. Problem je da oni ne znaju šta obični ljudi misle i govore , oni ne znaju koliko će omiljeni biti njihovi predlozi ili politike. Zbog toga, oni trebaju znati i razumeti javno mišljenje da bi igrali prema njemu i uspešno njime manipulisali .

=S Bogom na svojoj strani=

Bilo bi pogrešno misliti da su religijske grupe odvojene od politike. Mnogi religijski službenici trebaju medije, neki vrše i uslugu spin doktora. Religije mogu voditi kampanju za ili protiv vladinih politika o pitanjima kao što su obrazovanje, brak, oblačenje, siromastvo, zdravstvena briga, planiranje porodice ( kontracepcija ), seksualno obrazovanje i dr.

Pametan covek pametno zbori



Poslusajte jednog od najvecih govornika modernog doba kako govori o nasim "slobodama". Iako govori o Americi, mislim da se moze odnositi na sve nas.

Sta je manipulacija jezikom?





Manipulacija, koja vodi poreklo od latinske reči “manus“ – ruka - što znači rukovati, ima za cilj da izazove neku emocionalnu reakciju kod osobe i da ona u skladu sa tim uradi nešto što koristi manipulatoru. Najčešće manipulator želi da navede sagovornika da oseća krivicu, a to je veoma moćno manipulativno sredstvo zato što je priroda tog osećanja takva da motiviše osobu na pokajanje zbog nečeg što je uradila, a što manipulator pokušava da predstavi kao pogrešno. Manipulacija, međutim, retko kada je efikasna kod ljudi koji imaju dovoljan nivo autonomije ličnosti, sude sami o svojim postupcima i ne dozvoljavaju tako lako da tuđa merila budu i njihova. Dakle, zrele ličnosti koje imaju visok nivo autonomije, samopouzdanja i samoodgovornosti veoma je teško manipulisati, i obrnuto.


Manipulacijom se želi na silu prodrteti u nečiji um da bi se tamo usadilo neko mišljenje ili ponašanje, a da čovek nije svestan prisile. Sve je u tom činu koji sam od sebe krije svoju manipulatorsku prirodu. U tome je njegova suštinska agresivnost. Zaista, za razliku od fizičkog nasilja koje izaziva eksplicitno očiglednu reakciju, psihološka ili kognitivna prinuda uspešna je zbog svoje prikrivenosti. Tako i mehanizmi konstruisanja manipulatorske poruke zavise od dvostruke težnje: da se ustanovi eventualni otpor i da se sam postupak maskira. U tome je osnovna razlika između manipulacije i dokazivanja, gde se istovremeno sa ubeđivanjem objašnjava i sam postupak (Breton, 2000) Bez obzira što se ponekad u svakodnevnom govoru manipulacija upotrebljava i u pozitivnom smislu(npr. manipulativni troškovi), većina istraživača ističeŤda je ona nečasna i sramotna po onoga ko se njome služi, ma kakvi bili ciljevi koje želi da postigne.